Ova ljubavna lirika je napisana , kako bi opisala najveću bol koju neuzvraćena ljubav može donijeti. Ta bol se dalje pretvori u rak i život postane besmislen, kad osoba najvoljenija ne može biti kraj vas.


Pula – Studeni 2001

 

Draga Dušanka …

 

Možda je Vama čudno i nikad niste očekivali da će se sve ovo dogoditi. Ali sada se ništa ne može promijeniti.Život je prava borba puna iznenađenja i razočaranja. Tako se sudbina, poslije svih boli i radosti koje Vam je život pružio,odlučila za susret naših srdaca. I tako sam saznao kolika može biti snaga prave ljubavi. Ja sam svjestan i nisam kriv ali svijet se ne može promijeniti. Zato se nemojte ljutiti ako mi je Bog , poslije mog krvavog djetinjstva,poklonio taj vječni dar. Ali nažalost,sudbina je puno puta okrutna,jer nakon svega ja taj dar ne mogu uživati.Vi imate Vašu obitelj, drage osobe sa kojima ćete provesti svo vrijeme vašeg života. Zbog toga sad je život tako kratak, trebali bismo biti veseli. Ali ja sada, sa svojih godina , ne mogu pronaći veselje, jer Vi ne možete biti kraj mene. Iako ste odlična liječnica,za moju bolest nema rješenja. Zato možda sada, kad se naši putevi razdvoje, naći ću onaj divni cvijet života o kojem ste mi pričali, koji me može izliječiti. Ali zauvijek će moje srce ostati Vaše, i moja će Vas duša i dalje sanjati u nadi da ću u Vašim mislima ponekad mjesto zauzimati i ja! 

Vaš Andrea


I.

Kad u malom srcu rodi se ljubav prema nekome, 

stvara se posebni osjećaj,  što kao najljepša uspomena,  kroz cijeli život nikad neće nestati. 

To se može događati samo,  kad skupa dvije osobe  krenu na put do beskrajne granice  ali nestaju daljine,  kad ste ušli zauvijek u moje srce. 

U bilo kojem mjestu na svijetu,  bilo kojoj situaciji, bilo kojem vremenu  nikad nećemo se izgubiti,  i kao sudbina ćemo se blizu susreti,  zagrljeni jedno kraj drugoga. 

Čak na cesti, ili do kraja neba  Ja ću vas uvijek naći,  na putu do mog srca. 


II.

U životu  svatko ima svoje probleme, koje imaju teško rješenje, zato kad ćeš osjetiti potrebu spreman bit će kraj tebe prijatelj je takav.

Neće pitati za način ili razlog slušat će i borit će se s tobom, a na kraju miran će se smijati prijatelj je takav. 

kroz cijeli život , nećeš zalutati u krivi put

jer on će ostati kraj tebe

kad nekad šuti ,ili bude ljut dovoljan je pogled , da razumješ kako njegove misli ,

vode uvijek do tebe

Tako nikad nemoj zaboraviti, kroz cijeli život uvijek kraj tebe naći ćeš ga, nikad umoran  i uvijek spreman, jer prijatelj je  najljepša stvar što netko ima.

Prijatelj nemoj nikad varati on te vodi kroz najvažni put, što je život.

Prijatelj je nešto što nikad ne umire.


III.

Puno ljudi kažu da anđeli ne  postoje, ali nije istina. Oni dolaze u susret kad se u životu izgubi se put. Onda oni nas pomognu u obliku obične osobe koje šetaju po gradu, samo sa posebno velikim srcu. Takve osobe  su izabrane od Boga kako bi, s njihovom velikom ljubavlju, pomgle poboljšati svijet i dovesti izgubljene duše do određenog cilja. Na takov način uspjevaju nas podignuti kada naša krila zaborave letjeti. Ali ja sam postao sretan kad na mom putu, sam našao…

najveću prijateljicu,drugu mamu, vječnog liječnika : moj anđeo … Dušanka.

Tako sada i ja sam mogu nastaviti put.


IV.

Osjećam među nama,

da za bolji jedinstveni život  treba vječni dogovor.

Ako među nama,

oči se razumiju ,naše duše već 

prate jedinstveni put

Sada mlada moja ljubavi, Što više budi pokraj mene, to je samo početak, što sve poslije će biti, neka prati sreće i zdravlje.

Nadam se da nikad,  život promjeni taj pogled, najslađe lice, najslađi smjeh, niežna zauvijek moja priroda.

Moje srce uvijek s tobom, nekad misli pobjegnu mlada moja ljubavi, tražiš moju istinu, kroz cijeli zivot nisi samo san ,nego dovoljno je pogled  da prepoznam našu ljubav.


V.

Ako me voliš, razumjet češ umrem kad meni pustiš, kad pobjegneš

mjenjat ču se ako ostaneš sa mnom

slušam lupanje vratima kad ti odlaziš, sada živim i mislim o tvojem poljupcu, u nadi da ne poludim

Narast ćemo skupa, ali ti ostani na mojem putu

Ako ti nisi kraj mene , neču živjeti nijedna stvar ne vrijedi toliko, 

ako nisi za mene prekinut bi rast.

Više sada ne poznajem svijet , ali nisam nikad očekivao tako ponašanje, takvu odluku, da li si kad mislila i na moj život.

Tvoju divnu blizanku dušu, još ipak vidim i posjetim kod izlaska sunca koji je nama bio slatko buđenje.

To je bio pravi znak da ispred sebe, imam novi dan, snovi i planove koji ti si slatko zadovoljila.

Već kad si otišla, nećeš se vratiti nema razlog da ostaneš,

nećeš zvati niti se žaliti, ipak ne razumjem žašto te toliko volim.

Samo osoba s velikim srcem, može saznati toliku moć koja sve ima, pravu ljubav.

 


VI.

Kako je počelo sve to još ne mogu sebi objasniti, niti ne mogu shvatiti, ali sada sam svjestan.

Jer divnog dana, u mojem srcu  nešto posebno se stvorilo.

Onaj dan si ušla u mom životu .

jedinstveni razlog i cilj zato ljubavi se nemoj bojati.

Kroz cijeli život  za tebe ću se truditi, sve pažnje ,moj strast, svaki dan  ćemo skupa doživjeti.

Svakako hoću pratiti  koliko mogu, svaki događaj  na teškom putu koji život pruža.

Tako kroz godine nadam se  ništa da promjeni,  tvoju božanstvenu dušu, beskrajno srce,

čudesna ljepota, 

zauvijek , neprestano ću hvaliti  što to postoji!


VII.

Ja sam tu, kao izgoreno drvo, više ni lista, ni korijeni od mene. Potrebna si mi ovdje, da bi mogao narasti.

Zatim provodim vrijeme Božića, sniieg pada ,tako osjetim više i jače, hladnoća moje duše,  jer ti više ne griješ moje srce.

Htio bih da budeš ovdje bi znala snaga ljubavi, koja sada stvara u mojoj duši,  veliku divnu bol, i srce teško rani  zbog moje greške.

U mojim misli, neprestano , živi dan zadnjeg pozdrava, kad zatvorim oči, svaki trenutak vidim nas kako  sretni smo, zagrljeni  jednog kraj drugoga.

Ti živiš u svakoj mojoj suzi, u mojim snovima nikad neću te zaboraviti, nestaneš ljubavi moja!


VIII.

Kako više se ne javljaš , niti te ne čujem, gledam telefon, 

kraj svih mojih nada,

od kad si me napustila , moj život nema svrhu, jer ništa ovdje  nije ostalo od tebe.

Nestaje zauvijek parfem tvoje kože, tvoj dah na mojem licu, slatki med  tvoje kose, nestaje u meni želja za životom neprestano osjetim moje otrovano srce.

Kad si otišla mojoj duši si ukrala snove, oni ljepi dani žive jedino u mislima, niti naj jača sila nemože ih oduzeti, tamo si zauvijek sa mnom.

Ako postoji Bog ljubavi , tražit ću ga na svakom mjestu na svijetu, prošao bih sve teškoće u životu,dok ga nađem, samo da vrati nježnu  divnu ,prirodnu ljepotu,  koju sam izgubio;  neprestano živim za to.


IX.

Ljubav postoj na svakom mjestu i zauvijek. Nekad bude lijepa,  kao čaroban vrt pun šarenog cvijeća,  ali nekad je tužna , poput one koja izvire iz bolničkog kreveta. Zgrade se ruše,osobe umiru, ali prava ljubav živi zauvijek. Ona ostaje jedina prava stvar koja u životu ima razlog, ali kad snovi se ostvare dokaže se njezina vrijednost.Tako ste Vi  u mom srcu zapalili svetu svijeću,  koju smrti ništa ne može ugasiti.


X.

Nekad pitam sebe, da li bih živio bez tebe, ako bi te mogao zaboraviti ..ali  provedem li trenutak bez tebe razumjem da značiš sve u mom životu, nezaboravna zauvijek.

Nemoj nikad, nikad mene napustiti!

Već dugo vremena ,što si otišla od mene  predstavlijaš najvažniju stvar  u mislima moje duše, nezaboravljiva od moji snova.

Nemoj nikad, nikad mene napustiti,

jer tako će nestati: slatki tvoj glas i veselje, koje ispuni moje srce.

Uvijek kad te nema, u tišini slušam tvoj glas, vidim te kad zatvorim oči, potrebna je više i jače tvoja ljubav, neprestano tražim divnu prirodu , koja nestaje.

Nemoj nikad, nikad mene napustiti,

jer kad gledam naše slike…tebe, više se zaljubim,

ali kad gledam nebo u ružnim trenucima , osjetim da u mojim očima,

zauvijek u mom srcu,  tvoja duša …bit će nezaboravna!

Ovdje sjedim sam u mojoj sobi, mislim o puno puta 

kad smo bili sretni,

upravo nosim u ruci tvoju sliku, ne znam gdje smo pogriješili jer naša ljubav je bila najjaća.

Ali ako ti bi bila večeras ovdje, mislim da nešto se moglo srediti.

Neznam kako živjeti bez tvoje ljubavi , jer sam rođen da te ćinim sretnom, ti ćeš biti zauvijek jedina u mom srcu, sam rođen da te ćinim sretnom, stalno i zauvijek biti skupa to je život koji ja želim.

Stalno sanjam tebe, ali takav život iz snova , za mene ne postoji, neću plakat ni suzu za tebe

ako se ne vratiš,

ja radim sve i dao bih ti moj svijet, čekat ću zauvijek da postaneš moja ljubav.

Rođen sam da te ćinim sretnom !

Oprosti, molim te izvini, ti ne daješ glas, ali kraj tebe  shvatim da  ja sam kriv.

dalje, mi smo jednog kraj  drugoga, pričam ,ali ti me ne čuješ, ne znam tvoj cilj izgubio sam put.

Tako kroz dane, samo ubijaš moje srce, ali zahtijevaš da sve razumjem.

Kasno je za sve, nećeš se vratiti, ne mogu popraviti, naša igra nije  imala pravila, nije to bilo u redu.

Nekad se još susremo, ostali smo prijatelji srce je još ranjeno, na kraju ti ne znaš koliko te još volim.

Postajao je Mjesec, postojale su i zvijezde, kad sam osjetio novi osjećaj u mom srcu, noću je svijetlila boja naše ljubavi tako je jos postojala nada,  da ćemo živjeti  skupa.

Onda sam okrenuo pogled, gledao sam nebo, kad sam vidio  veliku svijetlu zvijezdu koja prati naša ljubav, uvjerio sam se  koliko se volimo.

Ali sada živi samo u mislima čista slika onih slatkih vremena, kad ljeti smo se zabavljali pazeći da Mjesec ne promijeni boja.

Nažalost vremena ide , sati prolaze, jedanput u životu očekujem samo tvoje poljupce, samo da ne bude kasno, vrijeme prolazi ,sati idu ali moje srce nikad će zaboraviti , one divne trenutke koje mi u bogatu doba smo imali.


XIV.

Kad ćemo se susreti nakon što ću te vidjeti, iz pogleda u tvoje oči  razumjet ču da put neba vodiš me ti.

Onda osjetim da ljubav za tebe neće se ničega bojati, ljubav za tebe  živi u mom srcu.

Poslije tvog pogleda jasnije misli će biti, posebno za  odgovore koji u životu nisam uspijevao naći.

Zato ne boj se , Ljubav prema tebi  u mom srcu neće  nikad nestati, jer ona mora dokazati  kako ti zauvijek, ostaieš moja istina.


XV.

Danas  ovdje samo ja, kraj more ja čekam najtužni dan,

najteži trenutak

Miran gledam Sunce, nisi više kraj mene more je tih, od ptica nema glasa mir vlada na težu sudbinom.

Kada na kraju ja ođem, priroda umire na ružno iznenađenje, nestane smjeh, nestane pogled, nestane svjetlo na  ostale dane mog života.


XVI.

Protiv mog ponosa, danas se vraćam  kod tebe kad više nema izbora, moje srce se  odlučilo.

Pred mojim očima stalno se vrte mjesta gdje  smo provodili naše divne trenutke.

Kako provodim  poslije moje dane, razumijem znak u mojem

životu koji si bila; nestao je kad si otišla.

Sada slušaj tvoje srce, ako nešto još ima od  naše ljubavi, pruži zadnju priliku ja se vratim kod tebe.


XVII.

Svakodnevno , doživlijavam teške događaje i čudne situacije, ono što meni još život pruža.

Neprestano, sam izgubljen  tražim razlog  čekam odgovore, jer  ti si srušila moj svijet  kad si otišla  iz mog srca.

Bog je to zahtijevao  ili je bila sudbina, od kad si odbacila moje osjećaje razmišljam gdje je bila greška.

Nitko nema snagu  da preuzme osjećaj u mojim mislima, nakon zadnjeg pozdrava   zadnjeg trenutka, si mi ostavila poljubac.


XVIII.

Probudim se u jutro prvo mislim na tebe, sa željom da budeš  kraj mene.

Pospan te tražim po snovima, ali umjesto tebe nalazim uvijek  samo prazni jastuk.

Na večer još na tebe mislim, tvoje ime u mom srcu  pravi molitvu, u mene nestaju osjećaj bojim se za svoje usamljeno srce.

Duša teško boluje bez tebe, nema hrabrosti nema snage , kada sam moram živjeti bez tvoje ljubavi.


¸

XIX.

Za nas, ljubav nema odgovora  rodi se iz srca, nema objasnjenja toliko jača , nikad se to ne misli  dolazi jedanput …  ostane zauvijek.

Ja ne znam pravo u toj igri, ali je sve točno, nastavimo taj put, ako se to stvorilo ,Bog to zna mi nemamo glas  kada srce odluči za nas, nema plan naše su već duše u braku.

Sad smo svjesni, zauvijek neću da se bojiš sudbina je nama odredila, kako zauvijek sretni  moramo biti.

Ništa ne smije nas  nikad razdvojiti, jer  samo zdravlje želi biti, samo sreće za nas samo Bog zna,  sve samo on to zna.


XX.

Neprestano u životu, događaju se lijepi i  tužni trenuci kako bi netko narastao, ali uglavnom to ćini ljubav.

Ovdje nema pravila, nema puno razmisljanje, sve se igra iz srdaca.

Tako u našoj ljubav  pobijediš me uvijek, ja moram čekati  kako ćeš me ubosti u srce.

Poslije i ja postajem jači 21.03.2002 sam star za igre, hoću samo iskreni poljubac ali ti  se voliš još igrati.


XXI.

Pokušao sam te ne voljeti, nemoguće za mene

ali ti bez razloga , tražiš vrijeme  da bi me razumjela.

Pokušao sam te ne tražiti, ali znam uvijek gdje si ti, ti ne znaš kako je meni teško da te ne čujem.

Ti si usamljena  da bi rješila  svoje probleme, samo na taj način  nećeš mene  nikad razumjeti.

Kod mene imaš još stvari  koje tebe pripadaju, ali neću da znaš  jer kad ih vidim  mislim na nas.

Tako mislim na tebe  gola ili divna, mislim za tebe  velika i vječna, kao kad se tvoj svijet  još dijelio sa mnom. Kad ponekad te vidim  ja se veselim, ali  pogled u tvoje oči, sada misli na drugoga.


XXII.

Prije puno vremena među puno ljudi u malom gradu , sam našao tvoj pogled. Sa puno veselje , sam se približio jer je vrijeme pobudilo nadu. Samo što je vrijeme  Donijelo okrutnu sudbinu, kako kad sam te poljubio  okrenula si pogled i  odbacila naš ljubav. Nisam mislio da se velika priroda  može tako lako uništiti. Ali u onaj trenutak tvoje oči  nisu pokazale takvo hladno srce.


XXIII.

Dan mog života okrutna sudbina je stvarala, kako moja priroda ne dozvoljava da sa riječju prenosim moje osjećaj, tako pišem ovo pismo.

Na takav siromašan način, hoću da znaš kako moja duša  nastavlja živjeti sa tvojim veseljem, koji dokazuješ svakim pogledom.

Svaki naš susret stvara ljubomoru u tuđim očima, jer nitko neće razumjeti, koliko je jaka i velika naša ljubav. 

Tako je meni teško, objasniti stvari o kojima ti nikad ne pričaš sa mnom, pišem ti onda očekajući tvoj odgovor, ali ti se bojiš.

Sa vrijeme ti jos tražiš, nemoj pismo baciti naš ljubav ne smiješ baciti, vjeruj u to Bog če ti pomoči!

XXIV. Ponovi se svako jutro: kad dočekam zoru na mom hladnom krevetu, nadam se da novi dan  ostvarit će moje snove, nadam se kad se probudim ali sudbina je okrutna.

Gledam sa prozorčića , kako svjetlo novog dana  donosi život divni prirodi, all u isti trenutak mislim  kako moju pomalo se gasi.

Provodim vrijeme , mislim koliko nade  još meni ostaje, da te svako jutro, opet vidim..

Sreće uvijek imam, tako i danas  poslije nekoliko trenutaka, dolaziš kod mene kao anđeo koji pomalo oslijepi, ne vidim ništa, niti osjećam važno je samo da tvoja duša, opet i zauvijek bude kraj mene.


XXV.

Koliko je kratko vrijeme, u mom životu ne mogu sam sebe dozvoliti ovisnost, ni osjećaj ni za koga. Ali sebe lažem, kad moje srce kaže  da više ne misli na tebe.

Nego ti ga pojačaš kad sazna da nije još slab, i dalje može se boriti za ljubav. Samo što moja duša  ne osjeća toliko snagu.

Do sada sam sve sam učinio sam mislio da mogu voditi moje srce, ali ti si promijenila sve u što sam vjerovao tako ne mogu se staviti nasuprot  ovog osjećaj.

Predajem se tvojoj snažnoj ljubavi ne mogu nastaviti ovaj put,  bez tvog slatkog zagrljaja bez tvoje duše kraj mene. Nisam mislio da  ću tražiti tu veliku potrebu, dok nisi mene otvorila oči.

Više ne podnosim daljinu  od tvog poljupca i dodira, samo na tvom zagrljaju  osjetim veliku sigurnost, zauvijek se predajem  pred tvom ljubavi.


XXVI.

Molim te dušo, prije nego zaspiš  kaži laku noć. Cijelo vrijeme ću tebe čuvati, dok svjetlo novog dana  oslijepi naše oči. Sada ću paziti, kada je mene prilika  za zadnji poljubac. Sad se spremam  za život bez tebe. Ništa ne mogu učiniti  da ostaneš, moja duša   nema toliku snagu  zato poljubi me zadnji put. Neka srca učine svoje, ali ne mogu objasniti  kako život bez tebe  nema razlog , moja ljubav nema kraja. Ti ćeš meni ostati  zauvijek u mom srce, u mojim snovima i ponekad 

ću se  tebe sjetiti, kada moja duša  zaboravi živjeti. Ljubav liči na umjetničko djelo, osjetiš ga jedan put  ali ostane u srcu tako zauvijek , ostane jedina prava stvar  kao tvoj zadnji poljubac. To je jedina stvar

koja meni treba, kako sad živim bez tebe.


XXVII.

Ništa sad mogu učiniti, tražim mjesto  za moje odgovore, nebo i svjetla nestaju  kako ostajem bez ikoga, jedino osjećam kako u meni  srce umire. Samo ostaje nada  za moju dušu, da Bog daje priliku , jer samo jedan tvoj zagrljaj može mi vratiti snagu. Za to molim , taj put  ću te gledati,  dok ne postanem slijep.  Taj put na tvoj osmjeh , bih nastavio sanjati.

Tako svaku noć se nastavlja molitva,  Kako Bog  bi omogućio ovu priliku.


XXVIII.

Iako sad ti meni, označiš dio života  koji nestaje, zauvijek ćeš ostati u mom srcu u mojim mislima.

Svaki dan, tebe osjetim kao igla u mojih venama, najveću laž ili  ranu koji ne mogu liječiti.

Samo sada  razumijem moje greške, i provodim život sa puno suza  u praznom krevetu.

To se događa , jer ne mogu  dušu osloboditi od snage  tvoje ljubavi.

Znaš ja ne mogu  živjeti sam za sebe, to se mora promijeniti, ne znam kako  ti živiš bez mene.


XXIX.

Od oka do grla nekad curi suza jer više ne osjetim tvoj dah, ti si mene ostavila kada naša ljubav je bila do granica svijeta.

Noću suze i dalje padnu, moje srce čeka svog Boga tako kad se naše duše spoje stvarat će se jedinstveno tijelo. Mislim samo na nas jer samo kad laž oduzme snove i veselje, naše se duše nikad neće razdvajati. 

Smo zauvijek nedjeljivi dok u našoj ljubavi postoji magija, ne ćemo se izgubiti kad iste tajne ,iste probleme i iste radosti nas vežu. Dijelimo ista stvar, zaljubljeni kao mi  će se uvijek tražiti,

ali nečemo sami osjetiti kad ćemo biti skupa.


XXX.

U zadnje dane  osjećam da živiš  u tuđem mjestu, sa tuđim mislima više meni ne misliš, ali Dušanka kad ćeš odlučiti neću te pustiti. Sad misliš   usamljena, ali tako sebe uništavaš ja sam kraj tebe da ti dajem razlog  za život. Kad ćes odlučiti da možeš još imati lijepih cvjetova, javi se mojoj duši. Ona samo čeka ljubav kao najljepši dar, zato nemoj ga odbaciti Dušanka reci da.


XXXI.

Kako bih mogao 

nastaviti svoj život, bez tebe. Kako bih živio  bez tvog poljupca  ili lijepog dodira, što se ponovi na svakom  novom zagrljaju. Na svakom mjestu  nadam se da još  misliš na nas, jer molim  da te misli  nekad te vrate  na mojem srcu. Mislila si da  hoću biti hrabar na zadnji pozdrav. Ali teška je zadaća postati jak, kad se neko  odbija zauvijek. U suzama  čekam tvoj povratak.


XXXII.

U svakome od nas  postoji slatka mala beba. Ona sretna , vesela se smije  i dalje sanja. Tako , kroz cijeli život  ona ne smije  prestati. Jer  nijezin svijet će nam, u zrelim godinama pomoći rješavati teže probleme. Kada ćemo postati previše stari, ozbiljni ili previše sami, taj svijet će nam pomoći  kako bismo  nastavili život. Samo kada  sam tebe izgubio, meni je nestao taj svijet i moja je beba umrla.


XXXIII.

Dugo vremena  sam očekivao čudo, svi su rekli da nastavim živjeti, ne smjem plakati.

Pod tužnim i lijepim trenucima sam pokušao što više biti sretan, ako ovaj život meni sve daruje, očekivao sam tebe.

Sada šutim , vidim zvijezdu koliko svijetli, ne vjerujem da stiže moj dar dobio sam zagrljaj tvog anđela.

Gdje je tamno sad je sjaj, gdje je bol sad dolazi veselje, kad prije sam bio slab tvoje oči su mi donijele snagu.

Neka kiša skine tvoje suze, neka popuni ljepota  dušu  i odbaci strah, neka sruši sve zidove i  donese naše sunce.

Novi dan je stigao, u tvojim očima našao sam svjetlost i snagu za svoj život.


Na kraju zahvaljujem ,bogatu sreću koju sam susreo za cvijet koji se rodio u mom srcu 11.mjesec 2001 godine!.

Ţurcovich Andrea

Zahvaljem osobe koje su bile kraj mene u teškom razdoblju,dok sam sve pisao:

Ankica Vekić

Sanja Maksić

Tekst je obrađivao u Word:

Prof. Aleksandra Žufić

H V A L A     D U Š A N K A !!!

Galižana ,2003


ZADNJI POZDRAV

U mom srcu  nešto vaše je sada meni ostalo.

Predivni trenuci koji mogu provesti u vašoj ambulanti.

Samo svaki put kad se dogodi meni

se pojača bol.Vi jednostavno zatvorite vrata i pozovete drugog pacijenta.

Ali kad se za meni zatvori ova vrata izgubim svog srca i zaboravim nadu za život.

Zahvaljujem Vam za Vaš poklon ,

  onaj koju ću zadržati za cijeli život, a nikad neću u njemu moći uživati.

 

2018-02-28T13:09:46+00:00

Leave A Comment

thirteen − five =