8. DAN

Da. Već sam probala ulje kanabisa, tzv RSO. Probala sam i CBD, doduše ne ovo iz Mediccanne ali svejedno je pomoglo. Da. Vrijeme i iskustvo su mi pokazali da je Mediccanna ipak nešto posebno. Ali onda,  zdrav razum govori da je MS neizlječiv. Dakle ako je nešto neizlječivo onda nema lijeka. Da. I ranije sam sumnjala, ali je ipak pomoglo. Da. I sada sumnjam. Kako je moguće da nešto tako zlobno kao što je MS što je napalo čovječanstvo u epidemijskim razmjerima može biti satrano, uništeno, potpuno osujećeno i satjerano u kut jednom jedinom biljkom koja raste kao korov? Kako je to moguće? Je li to laž u koju želim vjerovati od očaja? Je li to istina? Je li to još jedna navlakuša? Ako jest, s kojim ciljem?

8. je dan iza mene kako uzimam CBD. Sinoć sam plakala, jer ne trčim. Onda sam zaspala bez Normabela. Izazivala sam nogu da je ulovi onaj uobičajeni zemljotres, ali nije se odazvala. Više ne nosim pelene. Ne vježbam iz svih opravdanih razloga (čitaj IZGOVORA), ali imam upalu mišića. Tako je bilo i prije. Je li to znak? Vidim da se lakše koncentriram. Ne zaboravljam kao prije, ali možda je to zbog položaja Mjeseca ili Jupitera u mom horoskopu; možda je stvar u vremenu, hrani, u onom meteoru koji je za dlaku promašio Zemlju…Ni u čemi nisam odgovorna, pa tako ni u liječenju. Provodim dan pred ekranom i evo pišem ovdje, pa pišem tamo, posla koliko ti duša želi i sve prolazi samo da ne moram vježbati. Ipak imam upalu mišića i noga se ne trese zemljotresno, ne nosim pelene i mogu se sama okupati. Ne padam. 

Prošli put sam prohodala 11. dan. Ali uzmimo u obzir da sam tada dozirala ne onako kako su mi savjetovaliu Mediccanni, nego kao ja sam pametna i lupala sam prokleto zrno riže kao neki idiot. Sada se držim reda (naravno da lažem, ja se nikad ne držim reda). Uzimam 0,20 g na večer prije spavanja. Trebala sam tek od sinoć krenuti na 0,20, ali nisam, jer sam nestrpljiva. A onda još po nekad iscuri iz šprice i koji 0,01-0,03 g više, kao slučajno. Međutim, ovdje nema THC-a osim u tragovima, pa ne osjećem da mi je nešto. 

Imala sam nekakvu gnojnu upalu koju nikako nisam uspijevala riješiti. Antibiotici nisu bili od nikakve koristi. Sad je upala prošla, gnoja nema, k’o rukom odnešeno. Kako? 

Kažu mi, ovi moji da sam odjednom hiperaktivna. Ja? Ja koja sam uvijek bila tako tiha, mirna i povučena. pravo malo janje.

Sad sam odjednom postala vrlo divlja, kažu mi. Sad sam nekako odrasla i drugačije gledam na stvari, pa je možda to razlog, a ne konoplja.

Teško će ovo razumjeti itko tko nije “neizlječiv” (čitaj- otpisan, pa ih lijepo nabijem). Teško može shvatiti itko tko nije bio prisiljen probati S-V-E! Uključujući i babe vračare. Najgori su se pokazali “dobrotvori”. Ni jedna riječ našeg jezika nije toliko ukaljana kao ova. I sad osjećam kako mi se želudac grči. (nemoj se nervirati, nemoj se nervirati, nemoj se nervirati…). Teško će razumjeti i netko od nas, jer nemoguće je da nešto pomaže, jer MI SMI NEIZLJEČIVI – NAMA NEMA SPASA!!!! Kako je onda moguće da mi je ipak bolje? Možda sam u komi i ovo je samo san. ” Život je san” rekao je , ali Tin Ujević je opet rekao “Samo je san stvarnost”

Pa ako je tako, neka bude tako. Tko sam ja da ispravljam velikane!

Minja Vuksan Dobran

2018-01-11T11:25:54+00:00

Leave A Comment

2 × two =