Hannibal ante portas!

Anno domini, 2011.

Dakle, peta brzina: Minja Vuksan Dobran – epski opširna i patološki optimist boluje od multiple skleroze , posadila indijsku konoplju u vrtu iza kuće (jer je Ministarstvo zdravlja mislilo da se ona nešto šali i da je spremna poslušno krepati kao svi pristojni bolesnici svijeta), prijavila sama sebe policiji, od posađenih 15 biljki (u narodu znanih kao „Belzebubov okot“ ) preživjelo do dolaska policije samo 9 (zbog apetita kućnih ljubimaca, koji su  i dalje živi i iznenađujuće zdravi).

Ako vas zanimaju detalji ove priče, moje priče,  pročitajte tekstove koji su predhodili ovome. Ja ne pišem kratke priče ili tek komentare koje ćete pročitati dok vam se ne napune životi na igrici. Je ne pišem ovo ni zbog lajkova ni dijeljenja. Ja pišem da oslobodim pretrpanu, zatrpanu, zagušenu dušu. Ja  pišem kako bih upoznala strance  koji lunjaju bulevarima u mojoj glavi, svaki sa svojom pričom i svojim stavovima.  Ja pišem kako bih našla sebe. Ja pišem da ogolim dušu kako bi mi mogla zasjati u svoj svojoj očaravajućoj, zasljepljujućoj ljepoti. Ja pišem da tu dušu pogledam u oči i da mi se tada srce od leda otopi.

Ujedno, iznosim problem  našeg društva kojeg trebaju biti svjesni i zdravi, slobodni pojedinci ovog svijeta i ove države. Ovo trebaju znati posebno bolesni građani istog tog svijeta i te iste države. Dragi moji supatnici, zašto ste se posakrivali u mišje rupe? Zar vas je bolest pretvorila u građane drugog reda? Stara poslovica kaže:“ Zdrav bolesnome ne vjeruje!“, ali vi uporno očekujete da vas netko shvati i da vam se smiluje. Stvarno?

Natrag na priču! Kako zaista jesam epski opširna, ovo će zasigurno trajati i trajati i trajati… dok vam ne izađe na uši. Evo da  vam ukratko (reče epski opširna!!!!) objasnim o čemu se radi.

Dakle, peta brzina: Minja Vuksan Dobran, boluje od multiple skleroze (vrlo pokvarene beštije od boleštine da ti se život smuči), posadila indijsku konoplju u vrtu iza kuće (jer je Ministarstvo zdravlja mislilo da se ona nešto šali i da je spremna poslušno krepati kao svi pristojni bolesnici svijeta), prijavila sama sebe policiji (uz pomoć suseljanina koji najviše voli prijavljivati ljude), od posađenih 15 biljki (u narodu znanih kao „Belzebubov okot“ ) preživjelo do dolaska policije samo 9 (zbog apetita kućnih ljubimaca, koji su  i dalje živi i iznenađujuće zdravi).

Dakle, dugo očekivana policija je jednog jutra osvanula na našim vratima. Bilo ih je mislim desetak. Jako uzbudljivo, moram priznati! Malo sam se brinula za svekrvu (ne da mi je najomiljenija osoba na svijetu, ali ipak) da je ne strefi srce (što je mogla napraviti iz čistog inata da se po selu priča da sam ubila jadnu ženu), ali držala se hrabro (nisu ni svekrve što su nekad bile). Saša i ja smo se odmah na licu mjesta posvađali kao bjesni psi oko preuzimanja odgovornosti za sadnju „Belzebubovog okota“, ali su policajci stali na Sašinu stranu (šovinisti jedni) i zaključili da je on kriv, jer sam ja jadna invalidna.  E sad, vi sigurno očekujete da ja sad udarim drvljem i kamenjem po policiji, kao ugnjetavačima poštenog svijeta. Žao mi je, ništa od toga! Policija postoji da bi se pobrinula da se poštuju zakoni, ma kakvi oni bili. Saša i ja smo posadili biljku koja je po zakonu RH zabranjena i smatra se drogom. Dakle mi smo svjesno prekršili zakon. Ja nisam u ratu sa policijom nego sa zakonima koji mi onemogućuju osnovno pravo; PRAVO NA ŽIVOT! PRAVO NA ZDRAVLJE! Pa nemam namjeru ubiti ničijeg papagaja! Za Boga miloga što vam je?! Dečki u plavom su maksimalno korektno odradili svoj posao. Bili su pristojni i obzirni, ali krajnje profesionalni. Dobro, neki od njih su jako psovali državu, koja ih svojim zakonima tjera da progone bolesne ljude. Ljude koji više nego očigledno nemaju nikakve veze s kriminalom. Tvrdili su da je Hrvatska zemlja „kretena“ (njihove riječi, ne moje) u kojoj je moguće da se progone bolesni ljudi umjesto stvarnih kriminalaca. Na to je jedan od njih dodao da je „to normalno, jer nam državu i onako vode kriminalci“ (opet njihove riječi, a ne moje). Draga moja “Gospodo od vlasti” znajte da vam nikad neću reći tko je od mojih policajaca sve vas tamo gore ogovarao u mom dvorištu.

Ti dečki su u mojoj kući uvijek dobro došli, poslom ili na kavu, a vi „Gospodo od vlasti“ slobodno mi dođite na dohvat ruke, ali možda ne bi bilo loše da se prije toga pozdravite s voljenima. Ljudi sa mozgojedcem u glavi znaju neobično reagirati u stresnim situacijama. Ali budite hrabri „Gospodo od vlasti“! Ja sam tek invalidna tetka sa 52 kile. Izađite mi na megdan, junaci! Izađite ako se usuđujete!

Moji momci u plavom su prekopali kuću. Moja svekrva im je pokazala sve vrste trava koje se suše po ormarima. Naučili su sve o lavandi, origanu, majčinoj dušici, bosiljku, kopru, peršinu i ostalim biljkama koje se suše. Mene su naučili da ubuduće sadim kukuruz šećerac rijeđe da bolje uspije. Puno su me naučili i kako se brinuti o indijskoj konoplji, kako je zalijevati, koliko joj sunca treba, koje listove treba ukloniti… Ipak unatoč našem neznanju dobili smo službenu pohvalu da su biljke u odličnom stanju i jako dobro održavane. Jako su se ljutili da tako zdrave biljke moraju sad počupati.Policija vam je iznenađujuće ekološki svjesna. Na kraju je Saša počupao biljke i dao ih.

Policija je slikala „mjesto zločina“, pokupila biljke i otišla. Saša je optužen za uzgoj i preprodaju i općenito,  širenje „Belzebubovog okota“ na bruku i sramotu poštena svijeta koji pristojno govori: „Da gospodaru!“ ( „Yes, master!“), služeći gospodara koji živi pijući ljudsku krv. Pametno, pametno, nema šta!

Nismo željeli petljati novinare u sve to, jer naše pitanje je bilo upućeno vlasti : „Zašto ja ne smijem uzimati lijek za bolest koju službena medicina ne može izliječiti, iako tim postupkom ne bih naudila nikome, ni zadirala u slobode i prava drugih ljudi?“ ; „Zašto mi vlast oduzima osnovno pravo dato od Svemoguće sile da živim po svojim pravilima i svojoj prosudbi, opet sve dok ne ubijam papagaje po svijetu?“; „Tko je osim mene odgovoran za moj život i je li spreman snositi posljedice zanemarivanja te svoje dužnosti, ako ju je već preuzeo?“; „ Tko je i kada zaključio da ja nisam slobodan čovjek i da nemam pravo braniti svoje zdravlje, svoj život i svoja uvjerenja i opet pod uvjetom da ne ulazim u slobode i prava drugih ljudi, jer ja stvarno nisam ubila niti jednog papagaja?“

Svi mi plaćamo tu državu i njene institucije. Oni rade za nas, a ne mi za njih. Vlast je plaćena da se brine o svojim građanima. Na kraju svih krajeva, ako već ne mogu naći lijek za bolesti koje nas žderu, odakle im moralno pravo da spriječe bolesne da si olakšaju muke, pa bili to i zadnji sati života? Koliko košta ljudski život? Koliko košta ljudska patnja? Jeste li čuli za sram „Gospodo od vlasti“?  Jeste li? To nije ljudski! To ne smije biti!

Dragi moji!  Nadam se da ćete naučiti i shvatiti i prihvatiti da ste vi, i samo vi vlasnici sebe, svoga bića, svega što jeste. Nadam se da ćete biti dovoljno hrabri preuzeti apsolutnu odgovornost  i apsolutnu slobodu koja proizlazi iz spoznaje samoga sebe. Neka volja Svevišnje Stvaralačke Energije zaživi kroz vaše postupke, vaše misli i vaše osjećaje.

Moja svakodnevna molitva u moje ime, a za sve nas je:

„Neka mi srce bude nježno,

moj um miran i otvoren,

moj duh nepoljuljan,

moja svjesnost  oštra,

moja savijest čista,

moja priroda darežljiva.

Neka budem izlječujuća energija,

neka budem od koristi svima,

neka moj život obogaćuje druge,

neka znam što je bitno

i neka živim u harmoniji s prirodom. „

Minja Vuksan Dobran

2017-10-12T16:45:12+00:00

Leave A Comment

ten − five =

Hannibal ante portas!

Anno domini, 2011.

Dakle, peta brzina: Minja Vuksan Dobran – epski opširna i patološki optimist boluje od multiple skleroze , posadila indijsku konoplju u vrtu iza kuće (jer je Ministarstvo zdravlja mislilo da se ona nešto šali i da je spremna poslušno krepati kao svi pristojni bolesnici svijeta), prijavila sama sebe policiji, od posađenih 15 biljki (u narodu znanih kao „Belzebubov okot“ ) preživjelo do dolaska policije samo 9 (zbog apetita kućnih ljubimaca, koji su  i dalje živi i iznenađujuće zdravi).

(više…)

2017-10-12T16:45:12+00:00

Leave A Comment

19 + 13 =

Avete sentito parlare della vergogna “Signori del potere”?

Dakle, peta brzina: Minja Vuksan Dobran – epski opširna i patološkioptimist boluje od multiple skleroze (vrlo pokvarene beštije od boleštine da ti se život smuči), posadila indijsku konoplju u vrtu iza kuće (jer je Ministarstvo zdravlja mislilo da se ona nešto šali i da je spremna poslušno krepati kao svi pristojni bolesnici svijeta), prijavila sama sebe policiji (uz pomoć suseljanina koji najviše voli prijavljivati ljude), od posađenih 15 biljki (u narodu znanih kao „Belzebubov okot“ ) preživjelo do dolaska policije samo 9 (zbog apetita kućnih ljubimaca, koji su  i dalje živi i iznenađujuće zdravi).

(više…)

2017-10-12T09:25:56+00:00

Leave A Comment

fifteen + one =