MS izaziva ćelavost

Anno domini, 2010.

Sad mi je konačno postalo bjelodano jasno da MS nije nikakva blaga boljetica, da MS može i sasvim sigurno hoće ubiti svoju žrtvu ako samo malo popuste unutarnji radari.

Dok još nisam znala da imam MS nisam se osjećala nešto posebno bolesno. Povremeno bi mi otkazala desna strana što sam pripisivala premorenosti, vratnoj kralježnici (ona je obično kriva za sve), anemiji, neredovitoj prehrani, prevelikoj izloženosti stresu, tako nekim uobičajenim tegobama. Od trenutna same dijagnoze, koja se sručila kao kletva, sve je postalo gore. Vrti mi se od MS, a ne zato jer mi je možda malo pao tlak, nemam apetita od MS, a ne zato što nikad nisam bila baš neki žderač svega, kišem od MS, a ne zato jer sam se prehladila, previše spavam od MS, a ne zato jer sam umorna, ne spavam noćima od MS, a ne zato što sam popila litru kave, svadljiva sam od MS, a ne zato što možda vidim neku nepravdu i to me smeta…

MS se polako pretvara u koprenu cijelog mog bića. Gubim identitet, svoju različitost od drugih ljudi, svoje misli, svoje stavove, svoja prava, svoju samostalnost. Moj život je umotan u hidžab MS-a, jer ispod njega je trulež – guba.

Barba Google, najbolji prijatelj svih neznalica i ja smo krenuli u detaljnu, sistematsku pretragu MS. Ne  može čovjek vjerovati koliko lijekova postoji za neizlječivu bolest. Taj začuđeni čovjek bi se mogao osjetiti blagoslovljenim što boluje od neizlječive bolesti koja se može izliječiti, a ne recimo od bronhitisa koji je sasvim izlječiv.

Lavlja gljiva 

ulje kima (prorok Muhamed je rekao da ono liječi sve osim smrti. Bit će da tada nije bilo multiple)

sirova matična mliječ

mineral zeolit,

 hiper doze vitamina D3

Da malo skratim, evo popis ostalih ljekovitih biljki koje liječe MS

Ima i drugih načina da prije ili kasnije čovjek sa neizlječivom bolešću osvane živ i zdrav.

Kristaloterapija

Meditacija

Pravilna prehrana

I još malo o prehrani

Pčelinji otrov

Vježbe

Još vježbanja

i još malo vježbanja

I za slučaj da svi ovi priznati lijekovi za neizlječive bolesti ne upale tu je obećanje moderne medicine koja nas nikad nije ostavila na cjedilu i nikad nitko nije umro od ničega od kad postoji moderna medicina.

Sve ovo gore navedeno nije nikakva sprdnja sa podnaslovom „Ljudska glupost“. Sve ovo sam probala i vjerujem da postoje pacijenti kojima je i pomoglo, zato nemojmo odbacivati mogućnosti. Meni nije pomoglo ništa od gore navedenog.

Situacija se rapidno pogoršavala, ali još nisam vjerovala u grozotu dijagnoze, dok jednog jutra nisam ustala iz kreveta, odnosno probala ustati iz kreveta i noge su otkazale kao da su amputirane. Istovremeno sam i ispraznila crijeva i mjehur na licu mjesta. I tu je kletva udarila punom snagom. Nosili su me ili vukli prema kupatilu, ne sjećam se dobro svega; znam da sam par puta udarila glavom od nepoznate zidove, jer vrat mi je bio gumen, a vid zamagljen; znam da su me boljeli svi mišići, a posebno mjesta gdje su me hvatali da bi me mogli dići ili vući; znam da su me dozivali; znam da su svi vikali; znam da je smrad bio nepodnošljiv; znam da su me skidali i prali sklupčanu u kadi… isključenu. Stid me preplavio. Užas se prelio kao gusti sirup. Više nisam mogla na noge. Što nisam mogla… nisam se baš ni usudila. Pelene su postale stvarnost i nasušna potreba.

Sad mi je konačno postalo bjelodano jasno da MS nije nikakva blaga boljetica, da MS može i sasvim sigurno hoće ubiti svoju žrtvu ako samo malo popuste unutarnji radari. Postalo mi je jasno da sam invalidna, da više nemam jednaka prava ni mogućnosti kao drugi ljudi oko mene i sve sam redom mrzila. I sebe, i sve oko sebe, i Boga u kojeg nisam vjerovala, ali sad sam počela samo zato da bih ga mogla proklinjati.

Sve mi se može uzeti, jer ništa mi  nije neophodno, ali sloboda(!!!) to nikad! Bolje je umrijeti sto puta,  nego živjeti kao rob, kao stvar, bez ljudskih karakteristika, bez ikakve sličnosti sa Čovjekom. Moje psihičko stanje je bilo očito. Zato su uklonjene sve opasne tablete i svi oštri predmeti (žileti, stakla, noževi). Nisu znali da u dnu vrta raste oleandar i koliko mi je djelovao kao obećanje mira. Šalica dvije čaja od oleandra i nema me više. Samo kako doći do njega. Tako daleko… nedostižno.

Misija je postala: okončati sve. Netko ne upućen bi pomislio da je samoubojstvo jednostavno. Možda i jest, ako nemate MS, ali ako imate onda su stvari daleko kompliciranije.  Svaki multiplaš koji se proba objesiti, ako je uspio, znači da su u promašili dijagnozu, jer naći drvo, doći do drveta, okačiti konopac, vezati konopac za granu koja je odmah ispod zvijezda, popeti se na stolicu koja je visoka kao Mount Everest, dići ruke dovoljno visoko da se dohvati omča i omota oko vrata…Sve je to potpuno nemoguće bilo kojem multiplašu. Samoubojstvo je neslavno propalo, ali moj bijes nikako nije.

Nekad sam imala dugu kosu do pola leđa, bujnu i kovrčavu. Tu kosu je trebalo redovito prati i češljati, jer bi se zapetljala u dreadlockse. Nemoguća misija. Tako sam jedne nedjelje otpuzala do kupatila sa škarama u rukama, a u kupatilu su i mašinice  za brijanje. Sjela sam na pod i krenula, prvo škarama da skinem ono što se skinuti dade, pa onda sa mašinicom bez ikakva nastavka  na nulu.

Nakon prezentacije ubojstva vlastite kose,  moja bolja polovica je hitno tražila da se pošaljem psihijatru. Ustanovilo se da nisam luda. Samo umorna od svega. Umorna, bolesna i ćelava. Tu su stvari u mojoj glavi krenule na bolje. Otpor je ipak moguć. Možda je samoozljeđivanje pretjerano, ali brijanje me nekako probudilo. One Minje više nema. Sada sam tu ja.

Sve nekako u životu dolazi s razlogom i tako mi je u tom stanju općeg revolta barba Google u povjerenju i samo za moje uši rekao za ulje konoplje, tzv. RSO.

Tu priča postaje zanimljiva.

 Minja Vuksan Dobran

2017-10-13T18:55:28+00:00

Leave A Comment

7 − three =

MS izaziva ćelavost

Anno domini, 2010.

Sad mi je konačno postalo bjelodano jasno da MS nije nikakva blaga boljetica, da MS može i sasvim sigurno hoće ubiti svoju žrtvu ako samo malo popuste unutarnji radari.

(više…)

2017-10-13T18:55:28+00:00

Leave A Comment

four × 1 =