OPERACIJA – STRUJA III

OPERACIJA STRUJA

KONAČNO NA KRAJU  I ZAHVALJUJUĆI VAMA

IMAM STRUJU!!!!!

 

Da mi je bilo tko ovo pričao, rekla bih da laže  (Ili ne bi baš rekla, da ne uvrijedim čovjeka, ali sasvim sigurno bi mislila da laže)

. Uopće ne znam što bih mislila. Ne znam ni što točno osjećam sem ogromne, nemjerljive zahvalnosti. Struja je gotovo do kraja plaćena. Samo te uplatnice govore tisuću riječi. Čuda su moguća i to kad ih najmanje očekujemo.

Važno je znati da nikada nisam i vjerojatno nikad ni neću sebe smatrati vrijednom nekakve posebne pažnje, ili ikakve, što se toga tiče.   Moje nekakvo vrlo umno (!!!) promišljanje dovelo me do dva zaključka.

1. Kao VELIKI NITKO nemam nekakve svrhe  na svijetu, a da bude vrijedna spomena. Nisam izmislila lijek za rak na primjer. Nisam ostvarila Mir u Svijetu. Nisam nahranila gladne. Nisam zaštitila nemoćne. Nisam napisala roman tipa “Rat i mir”. Nisam ni naslikala neku novu Mona Lizu. Baš ništa vrijedno na meni ili od mene. Dakle, nemam nikakvih zasluga kojima bih se isticala iz mnoštva. Tek krčmarica i povremeno “Nabrijani pekinezer”, jer ništa drugo ni ne znam nego lajati, ako ćemo biti krajnje pošteni.

2.Kao VELIKI NITKO, zaključila sam da mi je “posao” učiniti sve što je u mojoj moći da opravdam žalosnu činjenicu  trošenja Zemljinih resurse (zrak, hrana, voda, STRUJA, prostor koji zauzimam).  U svrhu tog, nazovimo ga, iskupljenja, dužnost mi je, po mom nahođenju, učiniti sve što je u mojoj moći da pomognem drugima. Onima kojima pomoć zaista treba, (da se razumijemo, neću pomoći političaru ili provalniku ili ubojici). Sve što sam ikad radila je bilo u misiji ostvarenja te želje proizašle iz  činjeničnog stanja. Znate jako dobro da ne volim kad mi neko kaže “hvala”. Eto zašto! Jer ja vama trebam reći hvala za svaki put kada sam vam uspjela pomoći. To je moja hrana. To je moj smisao, ako uopće imam neki.

Sva ta moja mozganja oblikovala su i moju vjeru ili religiju, nazovite to tako nekako. Ja vjerujem u butterfly effect, što će reći u efekt leptirovih krila. Uvjerenje da svako i najmanje djelo, bilo dobro ili loše može imati i ima enormne posljedice na sve što nas okružuje, pa tako i na broj novorođenih tigrova u Sibiru, na ishod rata koji se još nije ni dogodio, na mogućnost izbijanja epidemije gripe u Argentini na primjer.

 


Sada ste me prvo slomili svojom dobrotom i velikodušnošću, ali i otvorili još  jedan prozor moje duše. Nikada se nisam osjećala više voljenom nego sad. I sad mi je kristalno jasno da moram učiniti više, bolje, sve, da se iskupim, da opravdam vašu dobrotu , empatiju, uopće uzimanje u obzir jedne mene. Vidim sad da moj posao tek počinje, neka mi svi bogovi pomognu ovakvoj neznatnoj i nevažnoj. Sad krećem, nahranjena vašom snagom i vjerom u dobro. Sad krećem napraviti ili bar pokušati napraviti ono što evidentno mora biti napravljeno.

Vaš sam dužnik do groba.

Minja Vuksan Dobran

 

2019-07-07T19:09:24+00:00

Leave A Comment

eighteen − 14 =