Teorija zdravog razuma 2018-01-17T19:37:23+00:00

Ovdje postavljam pitanje, odnosno pokušavam utvrditi točku na kojoj sa nalazimo. Mislim na nas – ljudsku vrstu. Ako je čovjek biološko biće, a jest, onda bi njegov život i postojanje trebalo biti u skladu sa prirodnim stanjem stvari. Čovjek je živio prije ljudskih zakona i preživio. Kako? Uglavnom poštujući prirodne zakone. Tada, u nekom trenutku naše povijesti zaključili smo da je bolje imati više, nego manje. Nije to ni tako blesavo. Šteta što nije moguće. Jer slobodu za kojom tako neumorno tragamo čini dovoljno sredstava za ugodan život i dovoljno slobodnog vremena da se ugodno živi. Da bi se ovo postiglo, a idući linijom manjeg otpora radimo kao roblje, krademo, varamo, lažemo…sve je dozvoljeno, tako je uređeno civilizirano društvo. Međutim, slobodu i dalje nemamo, jer je preskupa u ovakvom društvenom uređenju. Dapače, uz svu imovinu koju prikupljamo, prikupljamo i strah da ćemo bez te imovine ostati. Zatvaramo se u sebe, kročimo putem potpunog otuđenja, strah je naša zbilja. Je li to potrebno, je li to nužno?

Od malena nas uče kako biti ovca. Imamo vječno nekakve pastire koji se o nama brinu i koji znaju bolje od nas što jest, a što nije dobro. Lijepa je to misao, ali znate li da pastiri uzgajaju i čuvaju ovce da bi dobili vunu, mlijeko i sir, te da bi ih na kraju zaklali i pojeli. Koliko vas želi biti ovca? Rođeni u društvu sa već davno određenim moralom i hrpom zakona, polako prihvaćamo način življenja koji nam je serviran bez ikakvog propitkivanja, pa tako prihvaćamo svu silu „moranja“ ne bi li cijeli život nešto morali, jer je to „moranje“ postalo opis dobrog i uzornog građanina. Živimo tiho, tužno, u strahu i grču i onda odemo sa ovog mjesta i postanemo pepeo.

Ovdje postavljam pitanje: ZAŠTO?

Zašto „moram“ živjeti, misliti govoriti kao moj susjed ili moj šef ili kao moji roditelji? Zašto „moram“ plaćati vodu u zemlji kao što je moja Hrvatska, koja ima toliko vode da nas je gotovo strah zabiti motiku u zemlju da nam zemlja ne procuri? Zašto „moram“ plaćati struju kad je moja zemlja najmanje 8 mjeseci na suncu i vjetar zimi tako puše da se bojim izaći iz kuće da me ne otpuše u Veneciju?

Ne kraju svih krajeva, čemu služi država? Nisu li u tom državnom aparatu ljudi koji su valjda kvalificirani i zato i plaćeni da se brinu o potrebama nas, običnih ljudi? Nije li posao države da se pobrine da živimo dobro, zdravo i sretno? Koliko vidim sva ta silna „gospoda od vlasti“ služe samo da popune dnevne vijesti čudnim pričama, neobičnim obećanjima, sapunicom bez ljubavnih spletki, ali zato sa svim drugim spletkama samo da zadrže položaj i financijsku dobit koji taj položaj nosi i, naravno slavu i mogućnost da im ime uđe u povijest.

Zašto je to dozvoljeno? Zašto smo se prepustili struji kad nam očigledno da nas ta struja vodi u potpunu propast; fizičku, moralnu, psihičku i duhovnu?

Ne želim da me voda nosi. Ma nije da ne želim, nego ne mogu. To je protiv moje prirode. Ne mogu razumjeti svijet u kojem mi kao biološka bića, inteligentna bića nismo u stanju naći zdravo i nadasve prirodno rješenje naših muka kojima smo ionako sami uzrok.

Zato ovdje pitam ZAŠTO! Ne kažem da sam u pravu, ali valjda smijem misliti. „Cogito ergo sum“ ili možda nisam.

Čitaj rubriku Teorija Zdravog razuma

IZDVOJENO S BLOGA